Po mnogima, dokaz da je surutka ili sirutka vrlo ljekovita je čovjek po imenu Old Thomas Parr, skromni engleski seljak, koji je navodno doživio 152 godine. Bio je poznat po tome što je pio sirutku svaki dan…

Mnogi ljudi i ne znaju da je sirutka nešto što su koristile naše bake, a za druge je potpuno nepoznata namirnica. Teško ćete je naći u našim prodavaonicama, ali ako imate negdje u blizini siranu ili vezu s nekim ko priprema domaći sir, pokušajte je nabaviti.
To je tekućina slatkastog ukusa koja sliči mlijeku, a zapravo je ostatak procesa sirenja, nakon što se sir odvoji od tekućine.

Po mnogima je dragocjena jer je hranjiva, pomaže u regulisanju probave, a zbog 16 kvalitetnih proteina – globulina, albumina i imunoglobulina, osam minerala, sedam vitamina (posebno vitamina B2), 23 aminokiselina, 11 enzima… – izvanredan je izbor za zdravlje i razvoj jer pomaže u brzoj obnovi ćelija.

Prema nekima, ove su bjelančevine vrjednije od proteina iz jaja.

Budući da potiče rad bubrega, jetre i žuči, ubrzava čišćenje organizma i odbacivanje nakupljenih otrova. Ova tekućina brzo stiže do svih organa kojima nadoknađuje različite deficite, a zbog niske PH vrijednosti, taj je prenos do organa vrlo brz.

Zanimljiv je podatak da litra sirutke ima samo 360 kilokalorija, upola manje nego ista količina svježeg mlijeka.

Ako se redovno konzumira, stručnjaci tvrde da pomaže u aktiviranju brojnih tjelesnih funkcija i istodobno pomaže u topljenju viška nagomilanih masnoća.

U početku sirutku treba konzumirati umjereno jer ima i diuretička svojstva. Može se piti tri puta dnevno po 1,5 decilitara, a ako se u nekoliko dana ne pojave nikakve neugodne posljedice, može se konzumirati i litar dnevno. Neki je ljudi piju i samo da bi utažili žeđ.

Sirutku mnogi koriste za liječenje infekcija kandidom, kod otežane probave, povišenog krvnog pritiska, holesterola, različitih bolesti crijeva, bubrega, jetre i žuči, a dobar je saveznik i kod popratnih neugodnosti za vrijeme kemoterapije i zračenja.

Ako ste među onima koji se trude jesti zdravo i prirodno, sirutka bi se svakako trebala naći na vašoj listi najpoželjnijih namirnica, između ostalog i zbog toga što ne sadrži konzervanse.

U prehrani novorođenčadi ona može nadoknaditi majčino mlijeko.

Vrste sirutke
Svježa sirutka postoji u dva oblika. Slatka koja se dobiva prilikom proizvodnje tvrdih sireva (čedar, švicarski sir), i kisela sirutka koja se dobiva prilikom proizvodnje svježeg kravljeg sira. Kisela sirutka je ukusnija i stabilnija, a sadrži i manje laktoze i mliječne masti.

Sirutka u prahu dobiva se uklanjanjem vode iz svježe sirutke. Postoji slatka sirutka u prahu (pH 5,6), kisela sirutka u prahu (pH 5,1), demineralizirana sirutka u prahu i sirutka u prahu bez laktoze. Sirutka u prahu koristi se kao aditiv u proizvodnji kobasica, juha, pekarskih proizvoda, sireva i namaza, dok se demineralizirana i sirutka bez laktoze koriste za dječju hranu.

Nutritivna vrijednost sirutke
Od 10 litara mlijeka dobije se 1 kilograma sira i 9 litara sirutke. Sastav i svojstva sirutke ovise o tehnologiji proizvodnje sira te o kakvoći upotrebljenog mlijeka.

Najveći dio sirutke je voda (94%), ostatak je suha tvar koju čine laktoza (75%), proteini (14%) te masti i mineralne tvari (11%).

U sirutku prelaze svi ugljikohidrati mlijeka preostali nakon proizvodnje sira, a to su laktoza, glukoza, galaktoza, oligosaharidi te aminošećeri. Isto tako u sirutku prelaze gotovo sve topljive soli i mikroelementi mlijeka, a i soli dodane u proizvodnji sira.

Od vitamina sirutka sadrži najviše vitamina topljivih u vodi, dok količina vitamina topljivih u mastima ovisi o količini masti koja zaostaje u proizvodnji sira. Drži se da jedna litra sirutke može zadovoljiti dnevne potrebe odrasle osobe za vitaminima B kompleksa.

Najvrijednija komponenta sirutke su proteini, koji se sastoje od ß-laktoglobulina, α-laktalbumina, imunoglobulina, laktoferina i albumina krvnog seruma.

Proteini sirutke
Proteini sirutke sadrže sve esencijalne aminokiseline, a njihova je vrijednost i u tome što su potpuno probavljivi i iskoristivi. Isto tako proteini sirutke predstavljaju dobar izvor razgranatih aminokiselina (valin, leucin, izoleucin). Veća biološka vrijednost proteina sirutke u odnosu na proteine mlijeka rezultat je visokog udjela lizina (40% više) te cisteina i metionina (2,5 puta više). Za iskoristivost proteina u organizmu bitan je omjer cisteina i metionina, koji je u proteinima sirutke oko 10 puta veći nego u kazeinu.

Primjena proteina sirutke
Proteini sirutke najveću primjenu imaju u prehrani sportaša. Koriste se kao dodatak prehrani za povećanje mršave mišićne mase i popravak oštećenja u mišićima.

Proteine sirutke najbolje je uzimati s vodom, jer ako se uzimaju s mlijekom, kazein iz mlijeka usporiti će apsorpciju proteina sirutke.

Zbog toga što povećavaju razinu glutationa i glutamina, proteini sirutke značajni su i za održavanje dobroga zdravlja imunosnog sustava. Nadalje, proteini sirutke pomažu sitost, tako što povećavaju nivo hormona koji «koče» apetit.

Proteini sirutke mogu smanjiti stres i depresiju je djeluju na smanjenje razine kortizola i povećanje razine serotonina.

Načini dobivanja proteina sirutke
Proteini sirutke dobivaju se separacijom iz tekuće sirutke raznim postupcima pročišćavanja.

Koncentrat se dobiva procesom ultrafiltracije, a sadrži 80% proteina sirutke. Ovako dobiveni proteini sirutke su jeftiniji od ostalih preparata, ali sadrže nešto laktoze i drugih nečistoća koje mogu uzrokovati nadutost i plinove.

Izolat se dobiva metodom ionske izmjene, a sadrži proteine sirutke 90%-tne čistoće. Ovakav proces proizvodnje uklanja vitalne biološki aktivne frakcije (imunoglobulin, ß-laktoglobulin i laktoferin).

Drugi postupak za dobivanje izolata je metoda mikro- ili nanofiltracije, kojom se dobivaju proteini sirutke 90-94%-tne čistoće, ali su i biološki aktivne frakcije sačuvane jer se proizvode pod niskim temperaturama i bez kiselih kemijskih uvjeta.

Napitak koji vam garantuje zdravlje.
Tagged on: